Naša je obaveza omogućiti povratak onima koji to žele

Slika /arhiva/2013/10/duosz_vijesti.jpg
Odluka o povratku je individualna i trebala bi biti stvar slobodnog odabira svakog tko je izbjegao i napustio svoj dom. Naravno da na njeno donošenje utjecaj imaju brojni čimbenici i tu se možemo zapitati da li se u proteklim godinama moglo napraviti više, kaže Mirela Stanić Popović predstojnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Na osnovu izmjena i dopuna Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave i Zakona o području posebne državne skrbi, iz sastava Ministarstva regionalnog razvoja izdvojen je resor obnove i stambenog zbrinjavanje te je formiran poseban Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, za čiju je predstojnicu krajem maja imenovana Mirela Stanić Popović, dotadašnja pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove Grada Knina. Može li se prognanicima, izbjeglicama i povratnicima u stambenom zbrinjavanju više pomoći kroz izdvojeni ured nego kroz ministarstvo? Moj rad usmjeren je na rješavanje preostalih predmeta i na razvijanje modela za provedbu budućih programa stambenog zbrinjavanja. Iskustva iz ova prva tri mjeseca govore da su se najmanje zahtjevnim pokazali poslovi koji se odnose na ustrojavanje novog državnog ureda. Ono što je mnogo zahtjevnije odnosi se na preuzimanje poslova rješavanja predmeta u prvom stupnju, koji su prešli u nadležnost ureda državne uprave u županijama. S obzirom na to da se radi o potrebi prijenosa gotovo 30.000 predmeta, ovaj dio aktivnosti izuzetno je vremenski zahtjevan. Do sada je pripremljeno oko 5.000 predmeta koji su već u postupku primopredaje, a među njima su kao prioritetni svi neriješeni predmeti koji se odnose na priznavanje statusa povratnika, zatim dio predmeta koji su na listi prioriteta za 2013., s naglaskom na one za koje u ovom trenutku postoje osigurane stambene jedinice koje bi do kraja godine trebale biti dodijeljene (cca 260 stambenih jedinica), te dio zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava. Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje obavljat će upravne i druge poslove koji se odnose na planiranje, pripremu, organizaciju i nadzor stambenog zbrinjavanja za izbjeglice, prognanike i povratnike, naseljavanje i ostanak stanovništva na ratom stradalim i drugim demografski ugroženim područjima te provoditi programe pomoći izbjeglicama za povratak u zemlje regije. Regionalni stambeni program Posljednji natječaj za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava izvan PPDS-a završen je 30. augusta. Koliko ste zadovoljni rezultatima javnog poziva? Novi rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan područja posebne državne skrbi otvoren je u sklopu provedbe Regionalnog stambenog programa, zajedničkog regionalnog programa o trajnim rješenjima za izbjeglice i interno raseljene osobe kojim upravlja Razvojna banka Vijeća Europe. Zadovoljna sam dosadašnjim aktivnostima vezanim uz javni poziv. Prvi put je u suradnji s UNHCR-om provedena intenzivna informativna kampanja, što je rezultiralo većim brojem zaprimljenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje u usporedbi s prethodno otvaranim rokovima. Značajno je što se radi o regionalnom programu, u koji su aktivno uključene četiri zemlje regije (Hrvatska, Srbija, BiH i Crna Gora), što je važno zbog jednakog pristupa preostalim neriješenim korisnicima i jasne poruke da se stambeno zbrinjavanje može ostvariti samo u jednoj od država regije. Informativna kampanja provodila se lokalno i regionalno, prikazivan je film o regionalnom stambenom programu, emitirani su TV i radio spotovi, organizirano je niz predstavljanja i gostovanja u emisijama, bile su brojne objave u dnevnim, lokalnim i regionalnim listovima te na web-portalima, što je rezultiralo velikim odazivom u cijeloj regiji, a kod nas s gotovo 1.500 zahtjeva. Prema podacima OESS-a, ukupan broj bivših nositelja stanarskog prava kreće se oko 32.000. Koliko ih je do sada podnijelo zahtjeve za stambeno zbrinjavanje? Podaci iz službene evidencije Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje govore da je do danas podnesen ukupno 16.961 zahtjev (6.497 izvan, a 10.464 na PPDS-u). Riješeno je u administrativnom smislu njih 13.205, i to 9.407 zahtjeva pozitivno, 3.798 negativno, a 3.756 predmeta još je uvijek u postupku rješavanja i na njima će raditi nadležni uredi državne uprave. Za 8.211 pozitivno riješenih zahtjeva osigurane su stambene jedinice, a u ovom trenutku potrebno je osigurati još 1.196 stambenih jedinica. Konačan broj bit će poznat kada svi zahtjevi budu riješeni. Odluka o povratku u prvom redu je individualna i trebala bi biti stvar slobodnog odabira svakog tko je izbjegao i napustio svoj dom. Naravno da na donošenje te odluke utjecaj imaju brojni čimbenici i tu se možemo zapitati da li se moglo napraviti više u proteklim godinama. Obnova i stambeno zbrinjavanje nužan su, ali ne i najnužniji preduvjet za održivi povratak. Sada je jasno da je protok vremena od trenutka kada su ljudi izbjegli do danas okolnost koja nepovoljno utječe na ovaj trend. Život je učinio svoje. Naša je obaveza pomoći i omogućiti povratak onima koji to još uvijek žele. Koji su razlozi da je gotovo 4.000 zahtjeva neriješeno? Brojni. Najprije, dosadašnja zakonska regulativa, koja se odnosila na područja posebne državne skrbi, bila je takva da je mogućnost za stambeno zbrinjavanje pronalazila za mnoge, a među njima i za bivše nositelje stanarskog prava i kao rezultat toga imamo velik broj zaprimljenih i neriješenih zahtjeva. Zahtjevi podnositelja izvan područja posebne državne skrbi rješavali su se na temelju vladine uredbe. Novim zakonom usvojene su izmjene u smislu da će se predmeti bivših nositelja te prognanika, povratnika i izbjeglica rješavati po službenoj dužnosti. Nadalje, uvođenjem upravnog postupka u rješavanje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje i podjelom predmeta po županijskim uredima državne uprave postupak donošenja rješenja postat će kvalitetniji i brži. Nezadovoljni korisnici imat će mogućnost žalbe. Konačno osiguranje stambenih jedinica ovisit će o iznosu sredstava koja se u proračunu izdvoje za tu svrhu kroz sljedeće godine. Kompenzacija prava Nisu li kriteriji za ostvarivanje stambenog zbrinjavanja diskriminirajući? Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava, po važećim propisima, ne znači povrat stečenog odnosno izgubljenog stanarskog prava, ni povrat stanova u kojima su ljudi živjeli prije nego što su izbjegli. Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava je zapravo osiguranje stambenih jedinica onima koji se žele vratiti u Hrvatsku i nemaju osiguran drugi vid smještaja kako ovdje tako i u zemljama regije, odnosno tamo gdje trenutno borave. Samim tim je broj onih koji mogu ostvariti takvo pravo u usporedbi s brojem onih koji su ga imali znatno reduciran. Ono što je nepovoljnije za bivše nositelje stanarskog prava koji su zbog ratnih zbivanja napustili stanove od onih koji to nisu jesu uvjeti otkupa stanova. Smatram da se ta prava trebaju izjednačiti. Kako onda ispraviti tu nepravdu? Prijedlog nove uredbe koja će regulirati ovo područje u postupku je izrade. Za one bivše nositelje stanarskog prava koji ne zadovoljavaju kriterije po postojećem modelu stambenog zbrinjavanja trebalo bi napraviti studiju koja će pokazati u kojem smjeru treba ići dalje, da li bi eventualna supstitucija ili kompenzacija prava bila adekvatno rješenje. Kod mnogih zainteresiranih postoje rezerve i zato što moraju potpisati izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da će se vratiti u Hrvatsku, što je s obzirom na uvjete života i objektivne okolnosti teško obećati, a kamoli potpisati. Ponavljam, to je program namijenjen onim korisnicima koji se žele vratiti i nastaviti živjeti u Republici Hrvatskoj. Izjava je u postojećem postupku nužna. Svako pozitivno rješenje za stambeno zbrinjavanje implicira i kupnju stana, što bi u slučaju da se korisnik ne vrati bio nepotreban trošak, koji bi u konačnici vodio smanjenju raspoloživih sredstava za one koji se žele vratiti. Naravno da je teško nakon 20 godina izbjeglištva potpisati ovakvu izjavu, a ne možemo zanemariti ni problem nedostupnosti drugih uvjeta nužnih za održivi povratak. Kada će se konačno moći otkupiti stanovi? Stanovi se već sada mogu otkupljivati, no izvan PPDS-a uvjeti nisu jednaki onima koji su važili za ostale zaštićene najmoprimce. Vjerujem da će se novom uredbom smanjiti ta razlika. Na PPDS-u otkup ide, ali naši kapaciteti nisu dovoljni da se ovi postupci provedu željenom brzinom, a postoji i problem neuknjiženih i neetažiranih stanova, što proceduru još više usložnjava i usporava. Povratnici su nezadovoljni i zatvaranjem ispostava i ureda za obnovu i statusna pitanja na terenu, zahtjevi se nagomilavaju, ljudi lutaju od vrata do vrata... Smatram da je prijenos ovlasti rješavanja predmeta u prvom stupnju na urede državne uprave u županijama kvalitativan i kvantitativan pomak. Prvo, zato što s dosadašnjih šest regionalnih ureda rješavanje predmeta prelazi na gotovo 20 županijskih ureda i nadležno tijelo Grada Zagreba, što bi trebalo voditi bržem rješavanju zahtjeva. Nadalje, rješenja će se donositi u upravnom postupku i na njih će korisnici imati pravo žalbe. Drugostupanjska rješenja donosit će se u Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, što je korak dalje u osiguranju transparentnosti i nepristranosti. Da bi se izbjegla zabuna, svih šest regionalnih ureda sa svojim ispostavama i dalje će ostati otvoreni, no oni se neće baviti donošenjem rješenja, već će naglasak biti na upravljanju državnom imovinom, pomoći pri povratku, provjeri useljivosti stambenih jedinica, kontroli njihovog korištenja i sl. Ubrzanje otkupa Od donatorske konferencije u Sarajevu prošla je već godina i pol. Koliko je obitelji zbrinuto na osnovu Regionalnog programa za stambeno zbrinjavanje? Nažalost, niti jedna obitelj još nije zbrinuta ni u jednoj od zemalja regije, jer je preduvjet provedbe programa niz administrativnih koraka koje treba uraditi. Sve su zemlje napravile tražene studije izvodivosti, pripremile projektne prijedloge i čeka se potpisivanje Okvirnog sporazuma i Sporazuma o projektima s Razvojnom bankom Vijeća Europe kako bi se moglo krenuti u samu realizaciju. Što se tiče naše komponente programa, u kojem su kao korisnici definirani bivši nositelji stanarskog prava, izbjeglice, povratnici i prognanici u organiziranom smještaju, za zgradu u Korenici u toku je izrada glavnog projekta, za dvije zgrade u Kninu u toku je postupak odabira projektanta, a za dom za stare i nemoćne u Glini čeka se odluka o eventualnom preprojektiranju. Vjerujem da ćemo za sva tri projekta imati potrebnu dokumentaciju do proljeća, kada bi radovi mogli započeti, pod uvjetom da ih skupština donatora odobri. Za sada imamo odobrenje samo za zgradu u Korenici. Čini se da je program stambenog zbrinjavanja uspješniji na PPDS-u. Međutim, i tu se javljaju mnoge spekulacije o dvostrukim mjerilima i kriterijima koji se primjenjuju kada su u pitanju srpski povratnici i doseljeno ili domicilno stanovništvo hrvatske nacionalnosti. Podaci o stambenom zbrinjavanju na PPDS-u govore da je od ukupno cca 70.000 svih zahtjeva njih cca 10.500 podneseno od strane bivših nositelja stanarskog prava, a riješeno ih je u administrativnom smislu cca 9.400. Među ostalim podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje po svim modelima također ima povratnika, međutim ne postoji statistika o kojem se broju zaista radi. Zakon o područjima posebne državne skrbi, uz zajedničke uvjete koje svi korisnici trebaju ispunjavati, propisao je kategorije koje imaju pravo na najam i otkup, a koje kategorije na darovanje. Za povratnike nije predviđeno darovanje, već najam i otkup. Službeni podaci o nacionalnoj pripadnosti korisnika stambenog zbrinjavanja ne postoje u evidenciji Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Bivši nositelji stanarskog prava su kategorija koja se može gotovo stopostotno smatrati manjinskom, o svemu ostalom se može samo posrednim metodama zaključivati. Zašto nema podataka o nacionalnosti? Kada bi ih bilo, onda se njima ne bi moglo manipulirati. Podaci o nacionalnoj pripadnosti trebali bi biti evidentirani, jer primjerice svi europski dokumenti o socijalnom uključivanju traže broj korisnika prema nacionalnoj pripadnosti i o tome ćemo voditi računa prilikom uspostavljanja nove baze podataka. U posljednje dvije godine rijetke su obitelji stambeno zbrinute. Zbog izmjena zakonske regulative koja se odnosi na ovo područje, a o čemu smo već govorili, aktivnosti na provedbi programa stambenog zbrinjavanja bile su smanjene. U 2012. i 2013. godini stambeno je zbrinuto 358 bivših nositelja stanarskog prava, isporučeno je 619 paketa građevinskog materijala, programom organizirane obnove kuća IV-VI stupnja oštećenja obuhvaćene su 442 obiteljske kuće, obnovljene su 222 kuće po Zakonu o obnovi, sklopljeno je 845 ugovora o najmu, 395 ugovora o kupoprodaji itd. Do sada su samo dva stana otkupljena. To su podaci o otkupu stanova bivših nositelja stanarskog prava izvan PPDS-a. Otkup je stao jer su se u važećoj odluci dva elementa pokazala kao sporna: jedan je starost zgrade, na osnovu koje se obračunava popust, a drugi način utvrđivanja broja godina provedenih u izbjeglištvu. Pripremljen je prijedlog nove odluke i Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje čeka odluku resornog tijela koju treba poslati Vladi na usvajanje. Na PPDS-u je situacija povoljnija, uvjeti su definirani i prihvatljivi za korisnike, no tu su prisutni problemi vezani uz etažiranje i uknjižbu stanova te nedostatne ljudske resurse Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, što postupak čini izuzetno dugim. U svakom slučaju, ubrzanje otkupa je nešto što nas čeka u budućem radu. RAZGOVARALA: Paulina Arbutina 

Iz medija